Materijali i tehnologije za zaštitni oklop šasije (oklop šasije) prošli su nekoliko generacija evolucije. Rani proizvodi prve-generacije uglavnom su sadržavali asfalt, bili su jeftini, ali su bili skloni pucanju nakon sušenja. Nakupljanje vode u tim pukotinama moglo bi izazvati "efekt baterije", pogoršavajući koroziju šasije, pa ih je tržište stoga postupno ukinulo. Proizvodi druge-generacije bili su inhibitori hrđe na šasiji-na bazi ulja-(otapala-), čiji su razrjeđivači često bili visoko toksične komponente kao što je toluen, štetne za ljude. Dobiveni sloj ljepila bio je tvrd, sklon pucanju, neelastičan, s osrednjom zvučnom izolacijom. Rijetko se koriste u područjima sa strogim ekološkim propisima.
Vodo-topivi (ekološki prihvatljivi) inhibitori hrđe na šasiji treće{0}}generacije koriste vodu kao razrjeđivač, ne sadrže otrovne tvari i imaju prednosti kao što su snažno prianjanje, dobra elastičnost sloja ljepila i značajna zvučna izolacija šasije, što ih čini glavnim izborom na trenutnom tržištu. Najnoviji proizvodi četvrte-generacije koriste kompozitne boje od polimerne smole i druge materijale, dodatno optimizirajući ekološku prihvatljivost, stabilnost i zaštitnu izvedbu, što ih čini izborom za-skupinsko tržište. Od ranih proizvoda koji su sadržavali asfalt i toksična otapala do današnjih ekološki prihvatljivih materijala za premaze visokih-učinkovitosti, tehnološka iteracija oklopa šasije odražava-veće zahtjeve tržišta za zaštitnim učincima, ekološkim standardima i udobnošću vožnje.
